Ko je tu?

Imamo 5 gostiju na mreži

Anketa

Koji predmet smatraš najkorisnijim?
 
Projekti
Poseta učenika škole “Car Simeion Veliki iz Vidina“ u Bugarskoj



Gimnazija “Svetozar Marković“ realizuje projekat pod nazivom “New technologies and volunteering. Combating isolation and social exclusion in communaces1ities“, zajedno sa SOU „Tsar Simeon Veliki“ iz Vidina (Bugarska) pod pokvroviteljstvom Akademije centralnoevropskih škola – ACES.
Projekat naše Gimnazije i partnerske škole se bazira na pomoći starijim osobama i deci sa posebnim potrebama u rukovanju računarom, odnosno obuka za korišćenje interneta i socijalnih mreža. Osim dva kursa – za stariju populaciju i decu sa posebnim potrebama, predviđen je i konkurs za najlepše božićne prezentacije, koje će biti podeljene deci predškolskog uzrasta. Najinteresantije aktivnosti projekta su, svakako, razmene učenika iz partnerskih škola. Učenici iz Vidina su bili u Nišu od subote,  5.11. do ponedeljka 7.11.2011.
Otvorenog srca primili smo učenike iz gimnazije iz Bugarskog grada Vidina. Stigli su u subotu, 5.11. oko podne. Različitost jezika i stidljivost u početku prevazišli smo radionicama na kojima smo se bliže upoznali. Bilo je dosta smeha i zabave.
Upoznali smo ih sa svojim porodicama i saznali nešto više o njima. Prihvatili smo izazov da za ova tri dana budemo njihovi vodiči. Morali smo da uskladimo, s jedne strane, upoznavanje sa istorijom i znamenitostima Niša, a s druge, provod i noćni život. Spomenik oslobodiocima Niša, Obrenovićeva ulica, Kej, park Sv. Save, Kalča, Banovina, Tvrdjava, Saborna crkva su bile obavezne destinacije. Posle „Foruma“ u kojem smo proveli najviše vremena odveli smo ih na prepoznatljiv Niški roštilj. Uživali smo u hrani, piću i tradicionalnoj srpskoj muzici.
        U nedljelju ujutru, iako nam je jako teško palo budjenje, krenuli smo na jednodnevni izlet u Đavolju Varoš. Išli smo sa dva autobusa. Našim i njihovim. Kada smo stali na parking, ispred ulaska u Đavolju Varoš nazirali su se samo obrisi vrhova sedimentnih stena. Pošli smo vijugavom stazicom. Vodič je bio sa nama i usput nam je pričao, nama već poznate legende o Đavoljoj Varoši. Naši gosti iz Vidina nisu dobro znali naš jezik pa je njihova profesorka prevodila. Naišli smo na izvor i potočiće sumporne vode i polako smo se približavali tim fascinantnim stenama. Gostima iz Vidina je pri samom pogledu na te poznate „kamene svatove“ zastajao dah. Pogled je stvarno bio spektakularan i na samom tom mestu osećala se neka čudna energija. Svi smo nemo posmatrali i slušali priče našeg vodiča. Napravili smo nebrojano puno snimaka. Vratili smo se drugim putem i išli smo ka crkvi Sv. Petke. Tamo su nas dočekali samo temelji i ostaci crkve, vodič nam je ispričao i priču o crkvi. Tu smo na ostacima srednjevekovnog oltara izvršili „obred“ za koji su  nam rekli da će nam doneti sreću. Sve smo to uradili uz čudne osmehe i nevericu, ali nikad se ne zna u šta čovek treba verovati. Drvo koje raste iz sredine temelja crkve  je izgledalo čudno sa svim tim vezanim maramicama kao da je samo na njemu pao sneg. Pre izlaska iz Đavolje Varoši gosti su kupili suvenire. 
        Pošli smo ka Prolom banji puni impresija. U banji smo ih ugostili i uživali u pogledu na srne, labudove i ribe, koje uzgajaju vlasnici restorana koji smo posetili. Bilo nam je žao što etno muzej ne radi i što ne možemo gostima približiti nekadašnji način života i kulturu naroda sa tih prostora. Otišli smo iz banjskog lečilišta u kome se nalazi puno izvora lekovite Prolom vode. Banja je poznata po lečenju bubrežnih, kardio-vaskularnih i reumatskih oboljenja. 
        U povratku smo samo konstatovali kako smo divno proveli dan. Bili smo umorni, ali taj naš umor nije umanjio utisak na sve ono što smo ranije videli. Preovladala  su lepa osećanja i naša velika želja da im i to veče bude podjednako ispunjeno kao i dan sa nama. 
        Stavili smo krunu na prethodni dan, tako što smo ih posle kratkog predaha u našim domovima odveli u školu na karaoke veče i prigodnu zakusku. Puštali smo kako našu, tako i njihovu muziku i to im se vrlo dopalo. Po završetku karaoka žurke izrazili su želju da odemo u neki naš poznati disco club. Iako smo bili umorni, želja da im izadjemo u susret je nadjačala i odveli smo ih u „Vavilon“. Bio je dobar provod ali usled nepoznavanja naše muzike zaključili su da su se bolje proveli na zabavi koju smo priredili u njihovu čast u školi.
            Poslednji dan gostovanja organizovali smo gradski reli, da bi bolje predstavili naš grad. Vreme nam nije išlo na ruku i pomalo surovo izjalovilo naš plan. Pošto je padala kiša, bili smo primorani da trasu kojom je reli trebao da prodje skratimo. Da bismo se sklonili od kiše njihove i naše utiske smo sumirali u kafiću. Rastali smo se ispred „Foruma“. Taj rastanak nam je podjednako teško pao i u nama se rodila nada da ćemo im uzvratiti posetu.
          Razlike  u našim kulturama i jeziku su zanemarljive i provodeći vreme sa njima shvatili smo da su tinejdžeri bez obzira na jezičku, nacionalnu i geografsku pripadnost u stvari, u celom svetu isti.

Kristina Krkić II9

 
Konferencija u Sarajevu

Izveštaj sa konferencije u Sarajevu

 

            U Sarajevu je od 25.9. do 29.9.2011. godine u organizaciji Akademije centralnoevropskih škola održana konferencija pod nazivom “Kick-off Meeting“ kojoj su prisustvovali učenici i profesori škola čiji su projekti nagrađeni u školskoj 2011/2012. godini. Konferenciji je prisustvovalo 206 učenika i nastavnika osnovnih i srednjih škola iz država u regionu. Na Konferenciji su bili predstavnici naše škole: Nemanja Milovanocić učenik odeljenja II7 i Žaklina Eftimovski, profesor.

Gimnazija Svetozar Marković“ realizuje projekat po nazivom “New technologies and volunteering. Combating isolation and social exclusion in communities“, zajedno sa SOU „Tsar Simeon Veliki“ iz Vidina (Bugarska). Ovo je bila prilika da se bliže upoznamo sa partnerskom školom i ostalim učesnicima konferencije.

            Organizacija konferencije bila je fantastična. Konferenciju je pratilo nekoliko timova koji su imali svoja zaduženja. Facilitatori su bili zaduženi za vođenje programa i radionica, tim za budžet je rešavao pitanja pokrivanja troškova učesnika, tim tutora je davao savete profesorima i učenicima, dok je Pleasure and Leasure tim imao ulogu animatora u časovima posle većere.

            Konferencija je obilovala interaktivnim radionicama, održano je nekoliko sastanaka partnerskih škola, održan je sastanak na državnom nivou (Country Group Meeting), Bazar učenja (Bazaar of Learning) a najbolje smo upoznali grad kroz izvršavanje datih zadataka u centru grada (Sarajevo City Rally). Imali smo priliku da prisustvujemo evropskoj konferenciji, u organizaciji ljudi koji imaju dosta iskustva u realizaciji velikih evropskih projekata, sve u cilju približivanja zemalja zapadnog Balkana Evropskoj Uniji.

            Glavna tema konferencije (kao i projekata) je volontiranje. Na konferenciji smo imali priliku da čujemo priče iz iskustva facilitatora, dobijemo nove ideje za projekat i napravimo detaljan plan aktivnosti sa partnerima. Ovo je bila jedinstvena prilika za sklapanje novih poznanstava i dogovore sa eventualnim budućim partnerima za naredne projekte. Naša škola je ovom prilikom počela saradnju sa Akademijom i nadamo se da ćemo i narednih godina biti saradnici  u projektima koje organizuje ACES - http://aces.or.at.    


 


seminarski