|
Igrutin
|
 |
« poslato: Mart 26, 2008, 12:35:05 am » |
|
Pa da pocnemo od balkanskog asa, pa polako na dalje...
Marchelo -Sveti bes
Njen duh je slobodan sa drugom decom rucicama od blata zeli da dohvati sunce i zagrli k’o brata
Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala ako u bajku verujes nije se uzalud ispredela duga je tvoja pruga
S druge strane ceka vise od cupa tvoje oci su krila vode te svuda dodirni dlanom grudi
Nije to srce sto kuca, ne to snovi stidljivo kuckaju spolja da ih pustis unutra tvoji prsti su kistovi
Oboji ljude sto se boje da kroz temperament od crne tempere udahnu polen i ponovo se rode
Tad ce imati pogled voden oprosti im, nacrtat’ ces sebi osmeh opet
Hiljade svitaca u ovoj veceri su tvoji fenjeri tako je lako leteti kad dete si nek’ lebde sni preko zaspalih ulica
Kisna muzika nocas bira da budes ta s notama rosnim u kosi navuci kostim od tila i vec si plava vila
Pogledom ozivljavas lutka sledeceg sekunda tvoj meda ti kaze cekao sam te, vodim te gde ne znaju jecaje
Skok visoko iznad krova eto vas na repu zvezde on sapicom cepa nebo kud’ me vodis, medo ne vidim te, ludice
Oblaka pune trepavice stani, vidim zeravice il’ to ljudima svetli lice stotine, stotine ljudi leti ka nama
Na celu povarke ono su tata i mama poput vetra laka koktel smeha i placa koraca ka njima
Blistava kakva nikad nije bila i sad im prasta sto su otisli ovde je toliko lepse sve je od srece i pesme al’ odjednom, sve se trese
Iza planina, pomalja se ruzna glava dzina svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju ostaje sama
I tad u licu zlog dzina prepoznaju lice svog strica i na komade puca slika
Staklici razbijene maste zarivaju se u oci peku je i najzad vidi isto sto i svake noci ogromno telo nad njom
Dahtanje s mirisom rakije hrapavi jezik od kojeg se jezi a svuda je lepljivi znoj i bol ta stvar, mac sto sece sve cedno u njoj
Prljavi prsti u njenim ustima drhtaj u butinama ona vristi u sebi rucicu pruza ka medi al’ hoce li je cuti sada
Od suza ga ne vidi jasno a tako strasno boli je uzmi me medo medice moj, vodi me molim te
Al’ nemi lutak ravnodusno gleda staklenim ocima srce se izgubilo ispod plisa utonulo u nista
O zidovi dobuju samo stricevi uzdasi i kisa i noc je gluva i sve od spolja guta tisina
Refren Sveti bes, moje sve moj bol, moj celi svet sveti bes i sta je greh posle il’ pre po svoje vraca se
Pedeset mu je godina dok napolju oluja besni sedi u fotelji lista knjigu, sad je na pesmi gavran
U pesmi pominje se samac zamah krila i noc zloslutna ptica sto je samcu jedini gost
Noc kao ova, samac kao on ali gavran, gavran samo je u pesmi toj samo ludost, to stvarno ne moze biti ma, ne
Prijatno pucketa kamin on nastavlja vino piti u taj cas, zakuca neko covek se strese magla mu je nekog dovela
K’o gavrana iz pesme premda za drustvom ne cezne ipak otvara vrata i pred njima ugleda mladica satkanog od mraka
Crni mantil, duga kosa tamne oci i bes te oci koje mu se zabadaju ravno u svest on htede nesto da kaze
Al’ mu zafalise reci tad sevnu munja, kad i mladiceva pesnica jos jedna, pa jos jedna covek se nadje na podu
Dok skupa s mladicem jeza i tama usetase u sobu covek na sebi oseti nogu i pogled s visine i tada bespomocno kriknu
Ti, prokleti kurvin sine i to bese varnica strela u mladicevo srce ko zna zasto, on vrisnu i navali coveka da tuce
Krvnicki, demonski bez milosti, cime i gde stigne covek pljuje krv urlici se gube ispod cizme onog trena kad mu nasloni pistolj na slepocnicu
Covek shvati da mladic nema kocnicu i da je kraj dok kaslje sopstvene zube pokusava da pita zasto al’ mladic progovori sam i bese jasno
Kako ti se svidja da budes s ove strane straha tebi, koji si sejao strah kako ti je sada da li ti se vrti film
Sve sekvence kad je mucis i kadar kad ti je dosadila pa je vise ne zelis u kuci slika nje same na ulici dok je slomljeno nebo lilo
Ti, ti bednice ne znas sta je posle bilo nisam ja kurvin sin ja sam sin stotine bednika takvih poput tebe
Sto su joj bili nada jedina da nekako izdrzava sebe a potom i sina za sitan novac zenska toplina uz casu jeftinog vina
Na kraju je dokusurila sida al’ ima i veci bol da se rodis sa sidom ajde zamisli to rodio sam se sa hiv-om
Al’ cu umreti s osmehom ovo je tvoj kraj ti zavrsavas mojom osvetom tupo klik, tajac pa jedan urlik u prazno
Kao sto je i pistolj bio prazan, smesi se mladic u tamnom sad si samo senka jadnice nisavan pred strahom
Dzelat tebi necu biti ja vec zivot zvaces ga kaznom i tad na svetlu blesnu igla sa sprica
Sto ga lagano izvuce iz dzepa mladic mracnog lica zari ga sebi u venu i bez zurbe istoci sok mrznje kapi svetog besa sto njime oduvek struje
Sablasno se osmehnu napolju sevnu on mu zabi spric u vrat ubrizga svoju krv i to bese sah-mat
Mladic otseta u mrak i ostase samo uzdasi strica al’ noc je gluva i sve od spolja guta tisina
Refren 3x
Gru-Pizza vegeteriana
Gru | 04.12.2005. 000000 06:23
Ona je pizza vegeteriana, ne konzumira musko meso A ja ne znam nikog ko je ne bi �
U pocetku sam mislo da je samo fora Za ortaka iz kraja je postala nocna mora
On probao je sve, setao joj pse Smarao telefonom, vodio rat sa zvonom
Parkirao je sator ispred njene zgrade Koliko god bio uporan ona uvek kaze “ne”
Bilo sta da se desi, on se jos vise prima Nikada nije shvatao da ne moze da je ima
Ona je evropska dama, uvek drska i sama I sve nas uci pameti, ko da nam je mama
Ona mrzi balkance, vrednuje kao petoparce Aplauzom nas nagradi kao mi leti komarce
Niko ne zna zasto smo joj strani Niko ne moze da prisje vegeteriani
Svi u kraju dobro znaju Ona se zove vegeteriana Kao dzukci okolo laju Kazu hiljadu vrlina, samo jedna mana
Ona gleda na zapad, voli neke druge stvari I prodaje nam magu, to je pali
Ona uvek je u pravu, a kada nije Nece da se raspravlja jer zna a sta krije
Za sebe cuva svoje misli i svoja osecanja I uvek daje samo lazna obecanja
Svaki dan neko novo lice ispred njenih vrata Ona nece da ih otvori, uvalice ti brata
Koji prima poruke i uzima cvece Za drugi put ti pozeli vise srece
A onda predje preko praga i okrene ti ledja Ona nas tretira ko slepce, to jako vredja
Ali sto te vise gazi ti palis se jos vise To je nepisano pravilo koje samo sebe pise
Tvoja patnja je njena dusevna hrana Ti nikada nisi bio deo njenog plana
Izigravali su pred njom trofejne kick boxere Istoricare, lekare, nudili joj pare
Razvijene, fakultetski obrazovane dzudiste, blejace, filozofe, nudiste i budiste,
Donosili bukete, nudili joj dete, Preklinjali, molili, slali joj pakete
Bili pazljivi prema njoj, servirali joj lazi Ne kapirajuci da to nije ono sto trazi
A onda je doslo leto devedest-sesto Gru 2 je zauzela visoko mesto
Shvatili smo svi, sve je bilo jasno tada Da njeno ponasanje bilo je fasada
Zato pusti one fore kao cvece preko brata Snimic “Petak”, “Bicu tu”, i sama otvori ti vrata
Onda sednes i ne razmisljas sto se drugi paze Ona gazila je dosta, sad je red da drugi gaze.
Svi u kraju dobro znaju Ona se zove vegeteriana Voli pevace, na njih se prima Svako ko peva moze da je ima
|